Prirodne značajke

  • Napisao/la Općina

Prostor općine Zemunik Donji tipičan je predstavnik Ravnih kotara.

Ravni kotari su ravničarski prostor na kojem se mjestimično, ali rijetko, izdižu brežuljci koji ne prelaze 200m nadmorske visine.

Najviše bilo u općini Zemunik Donji smješteno je na krajnjem SI općine u blizini Vidukina gaja i seže do 153,4m.

Posječna nadmorska visina naselja u općini iznosi: Zemunik Donji 92 m, Zemunik Gornji 105 m i Smoković 95 m.

Vapnenačke stijene gornjokredne i ercijarne starosti s izrazitim pravcem pružanja SZ-JI tzv. dinarski pravac pružanja, dok se u poprečnom pravcu JZ-SI smjenjuju vapnenačke uzvisine (antiklinale) i rastresite udoline (sinklinale). To reljefu Kotara daje valovit oblik. Brežuljci su u glavnom građeni od vapnenaca kredne odnosno tercijarne starosti, a udoline su građene od lapora i pješčenjaka, eocenske starosti.

Stratigrafski, općina kao dio Ravnih kotara, se sastoji u glavnom od vapnenaca, a manjim dijelom od dolomita. Klastiti su postavljeni laporima, vapnencima, konglomeratima i brečama. Odlikuju se vrlo jakom vertikalnom i lateralnom promjenom facijesa. Zajednička odlika svih ovdje razvijenih sedimenata je njihov postanak. Jedni i drugi su nastali u moru, ali u vrlo različitim paleogeografskim uvjetima. Karbonati su se taložili u mirnom, plitkom i toplom moru daleko od utjecaja kopna. Klastiti su proizvod vrlo nemirne sredine taloženja, uz snažan utjecaj kopnenog materijala. Stariji, karbonatni razvoj pripada uglavnom krednoj formaciji, a mlađi, klastični, paleogenu. Upravo je izmjena antiklinala i sinklinala najznačajniji morfostrukturni faktor u gospodarskom razvoju koji Ravne kotare izdiže među agrarno najistaknutije dijelove Hrvatskog primorja.

Kotari su bili žitnica na rubu mora i stočarsko zimovalište podno Velebita.

U sinklinalnoj dolini je središte općine, a sinklinala se proteže JI od Miljašić jaruge, SI od Murvice, između Donjeg i Gornjeg Zemunika, a završava S od Nadinskog blata.

 

Biljni pokrov

Na području Općine dominiraju polja. Uz polja postoje autohtone biljne zajednice submediteranskog raslinja, koje su znatnim djelom degradirane dugotrajnim utjecajem čovjeka i stoke i pretvorene u šikaru, šibljak i kamenjar.

Tekst preuzet iz Prostornog plana uređenja Općine Zemunik Donji (2003).